BCAA tijelo koristi uglavnom tijekom fizičkog opterećenja, treninga. Istraživanja su dokazala da uzimanje BCAA prije treninga može alternirati hormonalni podražaj na visoki intenzitet treninga reducirajući katabolički efekt pri dugotrajnom naporu. BCAA dodaci tijekom dugotrajnog napora mogu spriječiti pad razine BCAA plazme, stabilizirati slobodni triptofan naspram BCAA nivoa, te poboljšati fiziološke i psihološke reakcije na dugotrajni napor.

Dodatno, većina pozitvnog utjecaja uzimanja BCAA provedena je na skupini atleta pod dugotrajnim opterećenjem. Nije potvrđen utjecaj BCAA na anaerobne sportove.

Znanstvena istraživanja pokazala su da uzimanje BCAA prije aerobnih sportova smanjuje razgradnju proteina i ima dobar učinak na mišične zalihe glikogena. Uzimanje 200 mg L- leucina po kilogramu tjelesne težine prije anaerobnog sporta, u ovom slučaju trčanja (sprint), nije međutim dovelo do poboljšanja performansi, odnosno rezultata.

Ispitivanja uzimanja i djelovanja BCAA kod različitih sportaša za sada su ograničena i – proturječna. Pod pretpostavkom da očekujete ergogenički efekt potrebno je uzimati doista velike količine BCAA. Time BCAA postaju vrlo skup dodatak prehrani (ne vjerujte preporučenim količinama proizvođača BCAA). S druge strane, WHEY – protein sadrži velike količine BCAA, što je još jedan razlog popularnosti sirutke kod sportaša.

BCAA zaslužuju veliki plus zbog pozitivnih funkcija u našem tijelu, ali kao zasebni dodatak prehrani može dobiti samo minus. Jednostavno, ekonomičnije je koristiti dobar whey protein koji je bogat s BCAA, nego ih uazimati u formi tableta ili kpsula.

Hormoni su kemijski “glasnici” koji u tijelu prenose poruke od jedne stanice do druge, posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Stanica koju aktivira hormon je ciljna stanica. Hormoni po sastavu mogu biti steroidi, prostaglandini, amini, peptidi i proteini. Poznatiji hormon je adrenalin kojeg luči srž nadbubrežne žlijezde u za organizam stresnim situacijama.

Oni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje (npr.: stres, depresiju). Dio medicine koji se time bavi je endokrinologija, iz grane interne medicine.

Endokrinologija se klasično definira kao znanost o žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem i njihovim proizvodima, općim hormonima.

Hormoni su informacijske biomolekule koje se izlučuju iz jednih, a koje utječu na funkciju drugih stanica. Hormoni djeluju samo na stanice s odgovarajućim hormonskim receptorima i to pretežno u smislu “kojim intenzitetom treba raditi, a ne što treba raditi”.